07.11.2016.

Dobra večer

Sve miriše na zaborav nedoživljenoga i na sjećanje bezvrijednog. Opet mi se trči u snove i nove ljude. Ponovo bi isto zaželio a to je ništa, osim trenutka spoznaje koja ovisi o meni i dolazi iz mene. Spoznati sebe kakvog ne poznajem i otkriti sebe ispod prašine misli, otkriti sebe novog. Znam da malo pišem ali ja čekam nešto da korisno dođe od mene. Kakva je to smisao da " odradiš ". Tu nema tvog uživanja i patnje a kogo misliš da će iz toga cvjetati tuđe lale i maslačci. Pišem kad me breme neke dobre tuge uhvati ili čudne neuvatljive radosti i odnosi daleko. Od sebe ne možemo ništa sakriti pa ni ovaj život. Možemo se praviti da nas nije briga al će nas takav život tušiti i teret će svakim danom biti veći dok konačno to breme sa sebe ne bacimo, kažemo sebi u lice da treba nekamo krenuti, zbog nekoga, u sreću ili tugu ,zbog sebe , zbog života. I krećem tako i idem s time i ne nalazim potrebu da pišem, ne nalazi onaj vjetar koji me tjera da tražim papir i olovku , nema one bure koja će me probuditi iz sna i pozvati noć da bude svjedok. Nema talasa koji će me baciti u more mašte,tuge , vječene potrage za ljepšim i spoznajom o sreći i samoći o pronalasku i preispitivanju života. Toga nema, jer sam zadovoljan svime ukupnim.

28.09.2016.

Malo o hrabrosti

Sjetno razmišljajući o životu i svemu, svatih naizad to nije toliko važno uvijek razmišljati , biti stalno na oprezu i donositi razmumne odluke. Treba nekada poslušati tihu tišinu koja odzvanja u nama. Hrabrost nema vremena za odluke i proračune. Hrabrost iziskuje najbolje od čovjeka u najbržem trenutku.

23.09.2016.

Pjesma odavna

Napisati ću jednom pjesmu o kojoj odavno sanjam.
Usniti ću ženu koju odavno znam.
Znati ću je voljeti i sa njom disati.
Disati ću za nju i hodati nemirnim korakom.
Koračati i diviti se svijetu.
Svijet će mi pomoći da zavlada mir.
U miru i sreći ,pisati ću o sreći.



30.08.2016.

"PROMOCIJA PRAVIH VRIJEDNOSTI " - m:bloger

Sada mi je dvadest šest .Sve više cijenim trenutke iskrenog smijeha ,
tišinu koraka noći , bol i neizvjesnost.
Sve više se radujem svemu što me čeka. Još uvijek iznova otpočinjem.
Još uvijek uživam u pogreškama koje tako blijede i ponekom zabludom koja spoznajom isčezava.

Žene su mi sve ljepše. Ne umijem da odlučim kojoj da posvetim cijelu
pažnju, kojoj da dam ovo malo radosti što imam, kojoj da odam sve tajne
i snove, kojoj ,a da se ne štedim.

Djeca na ulici su sve sretnija. Psi su poslušniji i sve me bolje slušaju kad im pričam kako ćemo ploviti morem. Zalutam u neku novu ulicu i ne znam otkud sam dospio tu .

Volim kad radim nešto bez nekog povoda. Bez toga da budem nagrađen bilo čim.

Uljuljaknost nije dobra. Ostati budan , treba što više dana.

Slutim da se bliže bitne odluke. Jastuk je pun snova. Jorgan je topao , čuva me od hladne svetosti.
Svaki dan pomislim na one što volim i one koje sam volio. Mnoge je život odnio.
Borim se da sačuvam one koje imam i da nađem još druge koji kao i ja sanjaju da vlada poštenje, smijeh i razumijevanje.



"Ovaj tekst ulazi u izbor najboljih blogova u BiH na takmičenju m:bloger kompanije m:tel"

25.08.2016.

25.08.2016

Iz moje samoće bije život i radost prema životu.
Tiha čežnja za neotkrivenim blagima koja tražim po sebi.
Pisanjem ih tako lijepo otkrivam. Te dubine misli koje su mi
u prvi mah bile nepoznate a sad tako drage.Liče na ponos sobom,
ljubav prema svima, kao neočekivani susret.
I pomalo sam uzbuđen sa tim trenutcima u kojima se družim sa
samoćom. Ali nisam usamljenjak, iz mojih druženja bije dječačka energija
i hrabrost prema životu i svijetu.

Zato ne mogu bez ijednog i drugog. Oni su moja hrana i piće, moja pustinja i oaza.

Samoća može da podstakne na kreativnost i modrost.
A druženje na živost i smijeh.
Druženjem postajem opet dijete.


23.08.2016.

23.08

I sjena od života može da hoda, smije se i blista.
Ali ona nema svoje slobode već je samo pratilac istisnkog života.
I nema ničeg značajnog, što bi malo promrdalo moj život.
Nema ni iskrene ljubavi, pa ni iskrene mržnje, sve je nekako lažno, odnosi ,razgovori, prijateljstva.
Jer od iskrenog se živi , od laži se uči.

22.08.2016.

prije skoro godinu dana...

Nepredvidivu pamet sam našao pored cirkusa u kutiji punoj magičnih štapića i zečeva. Tu sam upoznao prvi put sebe kao dijete. Oprostio sebi što nisam savršen. Prihvatio svoje korake , što ne znaju kuda idu al vole da bježe od betona. Sjeme puno bilja i voća ispadalo mi iz džepova . Iza mene dizala se prađuma cvijeća i trava. Sa mnom u korak išao vjerni pas Sančo Pansa. Pod rukom stara knjiga o ribolovu. U nepredvidiv dan išao sami stigao u iskustva i saznanja da je život smješan.

04.07.2016.

Stihovi moga života

Nosim san u očima,
lipa mi u kosi miriše.

Vjetar se iza vuče
i podsjeća na jesenju tišinu
kao mir u glavi
kao vječna zaljubljenost.

Bezbrižno zuji i fijuka
nečujno prolazi i juri
kao ovaj život
i šapće mi korakom
nemirnog dječaka,
da se ne zaustavljam
u smijehu i radosti
sanjivih očiju
sa lipom u kosi.


17.06.2016.

PASUSI MOGA ŽIVOTA #2

Kad čitam dobru knjigu ja cijelim bićem ulazim u priču. U taj novi, neotkriveni svijet i u njemu živim sa ovim našim svijetom. Knjiga ulazi u moj život kao novi vidik, nova ideja.

Pronaći pravu osobu je presudan momenat u životu. Dvoje ljudi treba da upotpunjuju jedno drugo. Da izvlače iz svakog po na osob dobre stvari a loše da ne raspiruju. I u toj divnoj hemiji ljudi, možemo vidjeti kako dvoje ljudi rastu i razvijaju se u bića vrelina.Ako nije tako, ona će postati bića mana, bez obzira šta su prije bili.

Najveća mudrost je biti djetinjast. Živjeti poeziju je povratak djetinjstvu. U doba kad sam svakog ponedeljka pred učiteljicom recitovao.

Pozdrav svima!

05.06.2016.

PASUSI MOGA ŽIVOTA

Razmišljam kako bi bilo dobro biti ponovo zaljubljen. Mislim da je to najpametnija stvar koju čovijek može da uradi.
Padne mi na um i koja rečenica pa je zapisem :

Lako je znati sve o nečemu ali je vrlo važno znati ništa o niočemu.

Biti vječno dijete rasterećen od suda. Dijete nikome ne sudi.

Imam jednu filozofiju kad nesto počinjem .Bilo šta. Trudim se da što više griješim.U tome što radim.To zna biti irititajuće po ljude oko vas ali ja to ne radim baš posve namjerno nego jednostavno opušteno krećem u priču. Pravim more grešaka i propusta. Ali greške ne ponavaljam, iz njih učim. Griješti je slatko jer znas da tome predhodi znanje i iskustvo.

Ako je čovijek pile, onda je život ljuska.-Serbez

Bijelo dugme sviralo na Tušnju ali nisu pjevali moje omiljene pjesme iz doba Bebeka, i to 'Pristao sam bicu sve sto hoces, sve ce to milja moja prekriti ruzmarin ... Al bilo je ok.

15.05.2016.

O sreco, moga vjetra

O srećo, moga vjetra
Suzo moje kiše
Osmjehu moje duše

Ti si riječ ,moje misli
Ti si pjesma moga srca

Moje oko što se bistri
Sve moje za tebe
kuca i lupa

proljeću moje jeseni
ljetu moje zime
moru moga potoka
sjaju moga neba
oblaku moje mašte

O sreco, moga vjetra
Suzo moje kiše
Osmjehu moje duše
Sve si mi ti.

03.04.2016.

Proljeće

Koliku nosim sreću
kad u dan gledam zdrav
kad u zoru se budem snen
kad u noć zurim zanesen,
kolika li je moja sreća
što mogu bezbrižno da lutam,
Kolika li je sreća
biti opet dijete.
Čisto i neiskavareno od okoline.

Kolika li je sreća
odbaciti od sebe
sve maske i okove,
izaći jači iz bitke
i biti ono što jesi
cijelim svojim bićem.

Kolika li je sreća
gledat svoj duh
kako skače i radovati se
i diviti svakom
njegovom pokretu.

Sada znam kolika
je moja sreća.
Tolika da je ne bi mijenjao
ni za jednu na svijetu
tolika da je moje oko
nikad neće obuhvatiti ,
oo lijepi dani
grlim vas uzavrelo i vedro.

Tolika je moja sreća
da se radujem
disanju zraka,
ispijanju vode
plavetnilu neba
mirisu vjetra
mirnoći mjeseca
i svemu šta mi
život pošalje.

30.03.2016.

Lov na fazane

Nakon radnog vremena, pri povratku kući naletio sam na fazana. Zamalo ga autom nisam pregazio. Odmah sam se presvukao i krenuo u lov. Poveo sam svog psića Pujdu, koji nije bio zadovoljan time.

Gunđao je i spominjao hitlera. Kiša je padala a mi smo se povlačili po okolnim njivama, po žbunju , ali fazana nije bilo ni na vidiku. Pujdo je bio sve više ljut jer je strašno pokisao.Tražio je kost I citirao Tolstoja dok smo išli putem.

Naizad smo ugledali fazana. Imao sam mrežicu kojom se lovi riba i počeo sam da ga gonim .Pujdo je zalajao i potrčao ali je ubrzo sjetio da mu počinje serija na televiziji i krenuo nazad.

Bio sam oči u oči sa fazanom.Gledali smo jedan drugog kao u dvoboju kaoboja.Zatim je fazan počeo da pleše balet.Bio je maestralan. Tako elegantan i dubok. Poslije odigrane tačke dao sam mu aplauz i par zrna žita. Zagrlili smo se i obojca krenuli svojim putem.

Kad sam došao kući ,vidio sam da Pujdo ima u zubima jednog fazana. Slasno ga je jeo uzvikivajući parolu Bratstva – Jedinstva. Pujdo nikad nije volio balet.

21.03.2016.

Dugo je ležala u kategoriji "neobljavljenim"

Dovoljan je jedan dan
dovoljan je tren,
da se sve okrene,
da ti život podari sve,

Dovoljan je uzdah
samo jedan značajan pogled,
da se otope sve tuge u tebi,
da tuđe oči postanu tvoje

Dovoljna je riječ
Dovoljan je samo
jedan mali osmjeh,
trenutak ushićenja

Zbog tog trena
vrijedi živjeti i čekati.

I kroz sve što prolaziš
i šta god te snađe
prihvati sa osmjehom
koji mijenja svijet
i koji je nekome
dovoljan.

11.03.2016.

Često pričam sam sa sobom

Često pričam sam sa sobom .Ali se ne slažem u svemu što mislim. Zaista često imam oprečne stavove u odnosu na moje mišljenje. Mislim da je to znak zdrave komunikacije . Dopuštam sebi da mislim šta hoću .U tom smislu sam vrlo tolerantan jer šta ti vrijedi novi auto ako imaš pokvaren karakter. Moj život prolazi u protivriječnosti. Nije mi jasno što sam rođen i čemu služim ali mi se čini teškim da život smatram besmislenim.
Ono između što sam , što bi trebao i što želim da sam, se ne slažu. U rijetkim trenutcima kad se slažu , ja sam na spavanju. Pa mi baš i ne koristi svrsi.
Jednom mi se dogodilo da sam imao svoj život u šaci , mogao sam da ga otkupim za sitne pare ali nisam uspio.U tom trenutku počinjala je liga prvaka u nogometu i sve je isčezlo s prvim zviždukom sudije. Ali se još uvijek nadam da će mi se pružiti još jedna prilika da uzmem sve pod svoje i da živim punim plućima kako istinski želim. Ovdje ne govorim o stvarima tipa fakulteta, odnosa među ljudima ,posla ili smijelosti da kažem sve što želim pred bilo kim , već o tome kako postići neposrednu iskrenost koju sam imao kao dijete. To nekad zaboravim ili me okruženje prisili da to, ali ga se odreći ne mogu. I znam da je prestalo djetinstvo kad sam postao svjestan prolaznosti ali to ne znači da ne treba odrastati dijete koje je u meni. Ono se samovaspitava čitav život. I meni je zadovoljstvo da to radim.Da tiho pričam sam sa sobom.

29.02.2016.

Sve može drugačije

U svijetu koji najviše i iznad svega odaje priznjanje ocjeni svega i takmičenju u svemu, obećao sam sebi još davno da mi novac ili bilo šta materijalno neće biti isključivi fokus.

Ni bilo kakvo priznjanje institucije me neće učiniti čovjekom ako sam ne otklonim svoje nedostatke. Niti će ni jedno takmičenje me učiniti oholim u pobijedi, ni razočaranim u porazu.

Bitno mi je da radim stvari zbog sebe. A ako ikad htjednem pogaziti svoje riječi i dograbim se vrhova , to ću učiniti isključivo samo kako bi pokazao da se sve može drugačije, skromnije.

24.02.2016.

Šta se dešava

Mogao bi malo pričati o tome šta se dešava kod mene.
Ne volim to što ne pišem često kao nekad . Ali život se ne sastoji samo od
riječi i snova već i od hljeba, struje, karte za kino, pokušaja,
greški i iskustava. Život čine nesavršenosti odnosa, ustajanja u cik zore, vožnja autom. I sve je dobro , i sve umara ,da ti ne ostavlja na kraju dana nešto da kažeš, osim da je život lijep. I patnja je lijepa.
Suze su biseri isto vrijedne kao blago dobrote i blistavi osmijeh.

Vidio sam je, neki dan , nešto je zaigrlo. Jezik se svezao. Pogledali
smo se kao da nikad poznavali nismo. Vukla je torbu,punu snova i
patnji. Sad studira u mom gradu.Život je nije mazio. Ja bi rado to učinio umjesto njega.

I dogodio mi se ovaj neobični život.Desila mi se ova čudana glava. Ne mogu
sve stići što bi htio. Ne mogu sve što hoću, ne zbog sebe ,već zbog drugih. Vrijeme je malo da mislim i na sebe. I uporno ponavljam greške brinući o tuđem mišljenju. Jednom ću ga pobijediti ,uvjeren sam u to. Desio sam se
sam sebi, sa čvrstom željom da slavim ljubav.
S kim da budem ako me napusti samoća.

14.02.2016.

čitanje-pisanje

Čitanje oplemenjuje ali pisanje je znak da još uvijek goriš od života, od želje za novim. I jedan upečatljiv znak da si spreman preispitati se i mijenjati na bolje.

28.01.2016.

Sitni stihovi u toku radnog vremena

MOGU SA BILO KOJOM BITI
AL TEBE CE SRCE UVIJEK SNITI
SREĆA JE U DALJINI
TEBE CE SJETNE OČI VJEČNO DOZIVATI
Od kako se živi
Sve se svemu bliži
A razdaljine sve veće
Sunce nas sve bilježi.

22.01.2016.

Zapisi

Ne dajte se pred najezdom hordi prosječnih i nemarnih prema ljudskom.
Pred huliganima koji cijepaju zastavu ljubavi.
Koji ruše hram prijateljstva.
Svojim malim primjerom pokažite da može i drugačije.
Recite da mislite o tome da nikog ni najmanje ne povrijedite.

Neodvojivi dio besmislice
kao smisao leži na uzbrdici
teškog puta u besmisao
kotrljaju se noge
pada se u nebo
i diže iz zemlje
šuti se i priča kad mora.

Nekad su putevi vodili do
sada vode od ,
beskraj je konačan
svemir je ograničen.

Šutim i gledam u prah
koji je nepregledan
u mrvu hljeba
koja je ogromana
i pravi razliku
među ljudima.
Toliku,da se ne vidi.

21.01.2016.

myy notesss

Ako se ne bojiš smrti, ne bojiš se ni života. Ako se bojiš trna nikad ružu nećeš mirisati, prolivena krv se pamti kao i ljubav. Moram biti malo tužan,da bi mogao biti malo sretan. Kad bi imao strpeljnja i volje da pišem dok šetam bio bih dobar pisac. Svud je snježna toplina, pogled mi je bjelina, pomislim na dana koji se tope vrati se na tren ,mili živote.

10.01.2016.

Davno napisano

Živi do kraja. bez ustručavanja pred prilikom i snom. Budi otovoren za sve pozitivno i bježi od svega što vuče nazad. Djeluj neustrašivo al se ne opiri strahu. Pokazuj ljubav svima uokolo umjereno, i na mržnju odgovori ljubavlju.Na galamu uvijek sabranašcu. Na tišinu, dodirom. Na ljepotu, pogledom. Na zavist, dobrotom duha. Na materijalno razbacivanje odgovori djecijom skromnošcu. Odi na kafu sa nekim, umjesto što kupuješ nešto što ti ne treba. Ljudi nam trebaju , jer smo svi od istog kalema. I kad kreneš, nemoj stati.

01.01.2016.

Zamisli nesreće da ti se sve želje ispune

Zamisli nesreće da ti se sve želje ispune. Za čim bi čovjek čeznuo. Zato najradije ništa ne želim sem zdravlja i pozitivnih ljudi ,a šta mi više treba. Zapravo moja istinska želja je svake godine ista a sadržava u sebi sve što je svakome potrebno .

 Samo jedna želja a to je da budem bolji čovjek. To nije dovoljno samo izgovoriti i poželjeti ,to je želja koja traži trud, rad i volju cijelih 365 dana. Ta želja se ispunjava proporcionalno tvom zalaganju za nju. Svi bi  htjeli želje koje se same dogode.
 

Znam da je većinu stvari sam sebi kreiram. I da sam jedino ja odgovoran za svoj život. Na kraju najvažnija stvar sreće  je da možeš u svakom trenutku uraditi ono što želiš i što ti je volja bez obzira šta to bilo. Da ne zazireš od toga zbog nečijeg komentara i pogleda.

Treba raditi na željama kao i na ciljevima, postaviti ih visoko , iznad  običnog prosjeka , ne gledati puno šta drugi na to kažu. Postaviti ljestvicu izuzetno visoko a ne zaboraviti koliko si zapravo mali.



Sretna nova, dragi čitaoci .

20.12.2015.

Promjena

Imam knjižicu u koju zapisujem sve što mi tako dođe i hrpu papira zaključanu  u latici o snovima i planovima . Promijenio sam se a da to nisam ni primjetio.Postepeno. Kada sam čitao zapise postova od  prije godinu,dvije uvidio sam to. To mi je neizmjerno drago ali onome ko prvo mijenja sebe pa onda svijet nikad nije dosta promjena .

Uložiti ću život u nadogradnju sebe jer je promjena -svetinja uma i svjetlo u čovjeku koji vodi kroz lavirinte tame.

Ljudi su mi priređivali razne pakosti a neizmjerno volim i ponosan sam što na pakost nisam odgovorio pakošću , i tako sebi dokazao da ona nikad u meni stanovati neće.
Odgovorio sam tišinom i naivnim pogledom, puštao sam ih da što više tonu . Naizad, za neko vrijeme sve dođe na svoje mjesto .


...pocijepajući prošlost
siromašnu i bez dara
ulivam snagu u
nove vidike i daljine

..rušeći bedeme
davnih misli dajem
svježim da procvatu.

22.11.2015.

bezbrižno snježno jutro

Budim se s mislima na djetinstvo, sa nekih petnest godina i sjećam se svega kao da je pred mnom . Godine prolaze ,snijeg još isti kao i nekad.

Puno propuštenih prilika, puno snova , ali sve mi to divno stoji i podnosim to sa neobičnom radošću .
Hrabrost  nisam imao, ali to je prošlost i neki glas govori , dobro ,pa sad to znaš. Spoznaja je ljepša  od cilja,  od uspjeha. Čini ti se kao da si dosegao ono što si spoznao.

Nisam imao uvijek  viziju života i ne žalim, često se pitam imam li je sada.. Znate,iako je to nezreli dio moga života a i ovaj sad nije nešto zreo ali ja priznajem da sam griješio i zahvalan sam sebi na svakoj grešci. Jer samo tada rasteš .Kad uočiš,priznaš i budeš zadovoljan s tim što se tako desilo . Ne žaliti za davnim danima .Nego ih slaviti .Biti sretan što si živio u zabludi svih tih godina.Što si mislio da će sve doći samo po sebi,po inerciji. 

Snježno je jutro. Razmišljam o mlađim danima. O tome ,kako čovjek uvijek manje zna nego što bi trebao. Ali kad bi griješili kad ne bi bilo mladosti ? Kad bi nešto naučili kad ne bi bili ne zreli i bezbrižni . Ja sam ovdje i sada. I pišem riječi koje naviru  :

                    
                                Kad bi riječi
                                mogle da plove
                                svoje bi more
                                pronašle ove moje
                                u plavetnilu oka
                                njenog,koje sija
                                bistri mi pamet
                                oštri mi um kao sablju,
                                u plavetnilu njenog neba
                                svoje bi more
                                pronašle ove moje.

                                Kad bi riječi
                                mogle da plove
                                kao talas koji žuri
                                da se vrati obali ,
                                pijesak sam
                                sve mi izmiče
                                dani i riječi
                                noći i njene
                                 oči.


                               


Stariji postovi

<< 11/2016 >>
nedponutosricetpetsub
0102030405
06070809101112
13141516171819
20212223242526
27282930

My mail: essaysandquips@gmail.com
O meni
Saznajte sve moje tajne,strahove,uspjehe,padove i još ponešto. Zađite u najmračnije dijelove moga uma i najsvjetlije tačke moje komične intime!




The best of Doskičice - 2013 godine

Klikni da saznaš spoznaju


Klikni da saznaš o netaknutim temama

Kad porastem biću...


The best of Doskičice - 2014 godine

Pogledi na svijet..


Ionako sve može bez tebe..


o napretku ..


Kad sam bio pjesnik..

10 Životnih postulata za život "do jaja" , neobičnog pjesika i filozofa koji ispisuje ove redke sa velikim bolom i zabrinutošću za planetu i čovječanstvo.


#1 Bolje biti mrav nego dinosaurus.

#2 Bolje biti sova nego roda.

3# Bolje biti fabrika nego drvo.

4# Bolje biti zvučnik nego monitor.

5# Bolje biti malo dobar nego puno dobar jer ako si malo dobar onda si i malo loš. Ako si puno dobar onda si i puno loš. Razmislite o tome i ako nam se neuroni poklope nasmiješite se.

6# Bolje biti burek nego hamburger.

7# Bolje biti pijetao nego kokoš.

8# Bolje biti biciklo nego auto.

9# Bolje biti vuk samotnjak nego vuk iz zološkog.

10# Bolje biti lopta nego mreža.













BROJAČ POSJETA
24209