12.06.2017.

kako dalje?

Kako vratiti izgubljenu volju za životom, za stvarima koje su me nekad činile sretnim. Zar je moguće da mi se sve to sad gadi. Kako sam postao teliko pasivno negativan. Da li je došlo do zasićenja duha?

I ovo sam ja, shvatio sam da čovjek može dodirnuti zvijezde ali i kopati vlastiti grob.

Šta sad, znam da neće dovijeka, zašto uvijek u pogrešnom trenutku sam loš, možda zbog nečega dobrog? Ne znam odgovore ,nemam pojma ničemu, tup sam, intelektualno poražen, i prokleto mi je jedino zadovoljstvo što nemam pojma ni očemu, ni kako bi trebao, ni šta sljedeće. Samo životarim.

05.06.2017.

ISPRATI ME



ISPRATI  ME

Isprati me samo osmjehom

rastanci se od riječi umore

vidiš, da žurim u vječne sutone

okupan tvojim veselim duhom.

 

Isprati me blagim osmijehom

svi jednom venemo i zrijemo

pokraj mutne rijeke svi se jednom budimo

zašto plovidbu gorčiti suzom?

zar nije sreća ona o kojoj snijemo?

čisto prostranstvo sa kojim se mirimo.

 

Otiću ću jednom daleko

i vidjet me više nikad  nećeš

putem od neba, prosutog kao mlijeko

u sjećanju  mom zauvijek živjet ćeš.

 

Isprati me samo pogledom

Biće ludoj glavi dovoljno

vrati srcu osmjeh  iz davnine

negdje u plamenu gorit će baklje moje

iz sjene će moj pogled da sine

u ljepoti od očiju najljepše su boje,

zato me isprati samo pogledom

koji ohrabruje i koji me ponovo zove.

 

I jednog dana  kad budem  polazio,  

volio bi da me isprati tvoj lik

za tebe sam oduvijek prvi zumbul ubirao

nijedan tebe dostojan, ni nalik,

isprati me samo pogledom

kad u hladne zore odem cik.

01.06.2017.

Šta ima kod mene_ 2 dio

Jutro razbistri um, i stvarnost je tu, nigdje nije ni išla.
Neke sam stvari stavio po strani, kao moja karijera.Koja glupa riječ "karijera". Ne volim tu riječ, ali sam u zadnje vrijeme počeo koristiti i pisati riječi koje baš i ne volim. Jednostavno, one su alat, a moja subjektivna stvar što ne volim neke alatke. Da ironija bude veća , career, piše dole u sigurnosnom kodu.

Posvetiti ću se dalje naučno-istraživačkom radu. Ovu su već riječi koje volim.

Ne volim ljude, koji ne odgovaraju na poruku i za to im treba pola dana ili više dana. I uvijek isti ljudi, shvatam da neko može biti zauzet, ali na fejsu napišeš busy sam, i ćao. Vjerovatno sa tim osobama bi trebao obustaviti  komunikaciju, ali opet kad poslije određenog vremena odgovore na poruku ,ta poruka je toliko vesela, umotana u neke riječi, i nekako je topla. Što me uvijek iznenadi. Valjda ti ljudi se osjećaju bitnim, kad imaju pun inbox neodgovorenih poruka i to im pridaje važnost ili im daje privid da su kao oni zauzeti ,da kao nešto rade i tako zadovoljavaju svoju sujetu. Možda sam ja lud, treba da prestanem da uvijek šaljem prvi poruke, pokrećem akcije druženja i slično. Nisam bio prije takav, već ako neko organizuje i zovne me ,ja i dodjem i the end.



27.05.2017.

Daleko je stara kuća

Posadio sam uvele zvijezde

Pod kapaom starih jasenova,

s mišlju da se ugnijezde, u  noći

crnog  mora  divljih labudova.

 

Od rose učini se vodopad

Šta je voda ako nije oko?

u pokošenim travama spavam,tiho

puteljci mojih glava,gledaju  visoko

 

Daleko je stara kuća

slutim po snijegu,izdaleka

divim se zaboravljenom brijegu ,

tamo ostavih djetinstvo, u bijegu


Od očiju sad mi ostade rosa

Za danima prohuja vjetara breme

Čudne igre naše pamtim,po smijehu

U noćima pečenim od kukuruza

Ogledali smo se o rasvjetale zvijezde

Zakopane u moru, naših čudnih običaja

S mišlju da se ugnijezde, u nama.

 

Daleko je stara kuća slutim po snijegu

A valja do kuće, porotegnuti staze

Daleko su lopte, šarene I ispuhane

Zijani , naše vrtoglave višnje i sveske

Razbijenih noseva u stihove zovem

Da drugarstvo mirišemo opet

Kao nekad, truhle breskve.

26.05.2017.

Šta ima kod mene_po mjesecima 1 dio

Šta ima kod mene? ako me još itko čita, zahvalio bi se na izdvojenom vremenu. Ovaj blog odavno nije bio dnevnog karaktera.
Pišem dok zvuk pjesme "SALE NAĐ JE umro u snu, neko ruzno sanja, nekom su košmar svitanja"... odavno to nisam slušao ..

Ništa nema, naročitog, u januaru sam bolovao, slavio novu godinu u bolnici,
dijagnoza hipertiroza štitnjače..
u februaru se još, liječio. Uzašao sam iz bolnice sa dosta nerealnim idejama za život, i sa nekim ljudima se zamjerio, izgubio neke drugove, i moguće ljubavi, sve uništio.

Pa se u martu izvinjavao, objašnjavao. Ne znam jel mi iko oprostio, ili sam time ostao obilježen. Svejedno mi je. Ali znam, da to nisam bio ja, upoznao sam sebe i kad ja nisam ja. Postoji i ta faza kod čovjeka, kao pijanstvo,kao opčinjenost. Paziti se treba toga.

U martu i aprilu sam dosta radio, radio. Zaboravljao dane bolne.

Maj je bio okej, miran, ostao sam bez novog ugovora u firmi, zbog recesije i manjka posla ,nije mi produženo. Šta da se radi. Trebam još odmora 2 mjeseca. A obaveze u vezi mastera čekaju, a ja odgadjam.

Juni- ne znam šta donosi, i šta god je bolje mu je da bude dobro. Šala,naravno.

Eto nema ničeg naročitog.  Žene? Zar postoje, danima jednu ne izbacujem iz glave, možda joj je lijepo u mojoj mašti. Meni je sve to tako
svjedno, baš me briga što je i hladna, i vaka i naka. Neću ni da se trudim oko nje. Valjda to treba bit obostrano.
Odjednom dobijem neku ogromnu energiju, kojom bi mogao da uradim sve na svijetu, a onda kasnije sam na nuli, gdje mi se ne ide po čašu vode.

Proći će naravno, sve je onako kako treba, ne očekujem i nikad ništa očekivao nisam, a gle , puno toga sam od života dobio. I ne zahtjevam da ja moram biti sretan. Ili još gore, ne zahtjevam apsolutnu sreću za sebe.
I opet sam pored svega nekako spokojan. Kao da je sve tu, pa i jeste.Sve je na mjestu.


Pozdrav ako ima još neko ko ovo  čita.

26.05.2017.

SVA SREĆA

SVA SREĆA

 

Najbolju poeziju sam  mislim

Izrecitovao ribama

I riječi su odplovile rijekom

Govorio sam najljepše vrbama

U trenutcima dok sam  pecao

Stihove sam lako nizao

Nikad  tako pjesmom  jecao

Septemabar je čežnjom  listao.

 

 Sva sreća pa neću postati ozbiljan pjesnik.

Sva sreća ,ako ostanem odmjeren.

Sva sreća je biti sretan običnim životom.

Sreća je kad u drugome

probudimo njegovo dobro.

Kad drugog  otkrijemo.

 

Najbolju poeziju sam rekao pticama

Sva sreća pa neću postati ozbiljan pjesnik.

Nisam mnogo toga zapisao, jer sam živio.

Ptice i ribe su zapamtile riječi.

Vjetar  ih nosio  daleko,

Jesan je čeznula za sjetom.

 

Poslije nekoliko vedrih godina

Stihovi  su me opet našli,

Osjetio sam ih u proljeće

Sad su zreliji od mene.

Zar pjesmi  godine idu unazad?

Ili sam opet postao mlađi?

 

Sva sreća pa neću postati ozbiljan pjesnik.

Nisam mnogo toga zapisao, jer sam živio.

U trenutcima dok sam  pecao

Stihove sam lako nizao

Nikad  tako pjesmom  jecao ,

dok septemabar je čežnjom  listao.

 



26.05.2017.

tačka

Tačka
Bojim se da sam
Došao dao neke tačke
Poslije koje nema povratka
Znam, znam,
Ovo je rekao Kafka
I još je dodao
Da do te tačke treba doći
Bojim se kuda dalje
Kad nema povratka
Da li je smrt ta tačka
Ili je naše prosvjetljenje
Svejedno, šta god je
Bojim se te
Tačke.

06.04.2017.

Svašta,

Sad mi se dešavaju stvari o kojima sam nekad sanjao. Nisam mogao zamisliti da ću biti ovakav. Ali sam ubrzo postao. Ne znam ali mi je opet teško, snovi su nekad teški, ili su početci teški.

Posao ide, a možda ne produžim ugovor. Tražiću novi posao, nije mi problem raditi bilo šta u životu. Odoh možda za Sloveniju.

Idem u Novi Sad na izlet, hoće li neko sa mnom?


Ovaj mjesec ću putovati, poželio sam putovanja, umoran od svega drugog. Idem u Jajce, Sarajevo, Travnik. Koji blogeri će me ugostiti, haha?

04.04.2017.

Ako mi znao

Ako bi znao o čemu pišem
Onda to bilo bi stečeno
Iz neznanje ovakav potičem
Ono stečeno davno je rečeno

Ako bi znao o čemu pišem
Kako bi pisao onda
Kad bi znao zašto ljubim
Nikad ne bi volio
Nemam bitan razlog
Za bilo šta.

16.03.2017.

kad upoznaš nekog s kim si se nekad samo dopisivao na fb..

Pratio sam je, nešto mi je govorilo da je to onda, iako lice nisam vidio iza ugla. Bilo mi je isuviše daleko. Prvo sam se prepao a onda pratio. I tako smo išli jedno za drugim kao dva stranca.Imala je korak kao da osvaja svijet, išla ponosno i bez oklijevanja kroz uličice. I naizad sam je stigao. Išli smo uporedu i morao sam da zavirim u njeno lice, kao još jednom provjerim. Bila je ona.

Da li me prepoznaješ?
da, to si ti,
vidim te kad skinem naočale,
ne znam ko je ovo rekao ,ona ili ja
kako si, šta radiš, (usputna pitanja)
idem na ispit.
ti?
ja ne znam kud sam pošao, iskreno. Krenuo sam za tobom.
Otisao sam daleko, auto mi je dole ostalo.Smijem se.
Smije se, i pita odakle me pratiš?
Isprati ću te do fakulteta.Ovdje je moj fakultet.
Znam. Kako ti ide
Dobro, ostao mi je 1 ispit da očistim godinu.
Koji je predmet,za ispit ?
Nisam zapamtio,jer sam u mislima odlutao daleko.
Evo nas, želim ti sreću na ispitu
drago mi je što sam te upoznala,
i meni..

14.02.2017.

Neotkriveno

Svi se ponekad zamislimo nad našim životom. Nije vrijedno žaliti ni za jednim trenutkom u kome se mislilo ili radilo za dobro i ljubav. Sestra dobra i ljubavi je riječ ljudkost. Samo je možemo žaliti za onim trenutcima u kojima „kao“ nismo bili sretni . A bili smo ,nismo znali i nikad nećemo znati koliko samo baš sada sretni .
I kažu mi, skrasi se, vrijeme ti je. Ne očekujem ni od koje osobe da me usreći. Sretan sam i bez nje isto onoliko koliko bi bio i sa njom. Baš isto, sretan. Šta mi donosi? Suze i smijeh. Možda.
Radost i patnju, možda. Možda donosi svoje zlo ili dobro.Bljedilo ili svjetlost. Ili sve ovo u jednom? Možda ja,sve ovo donosim njoj , i patnju , bol , smijeh , tamu, svjetlost. Ne znam kako će doživjeti moju tišinu ,možda kao krik. Ne znam kako će doživjeti moju ljubav, možda kao prezir. Ne znam kako će doživjeti moju istinu , možda kao životnu. Možda joj donesem svoje zlo koje ne sijem ,a ona meni iskru iskrene ljubavi, kad najviše treba.

12.02.2017.

Pitanja u zoru

Sve mi biješe kasno odveć
nemir me polako izjeda
u koju zoru noćas pobjeć
odkud me snađe pusta bijeda?

Pitam se od tišine nijem
dal je bol puki san
dok u oblak gledam snen
kud li me vodi ovaj dan?

05.02.2017.

Rasprave o meni ,zašto?

Priroda uzvraća udarac.Kosmos ti vrati sve što si mislio. Nevjerovatne slučajnosti se događaju. Prepljavljuje me bujca emocija i ja ih pokazujem nasumice, trošim se u svemu, do posljednjeg daha i postajem prazan.
Ne znam da balansiram i glumim hladnoću. Sve mi se nekako čini očekivanim sunovratom. Mješao bi beton koji će se izliti oko mojih nogu. Radio bi neke stvari koje ne mogu,a ove koje mogu mi teško idu.
I opet ne mogu bez tišine. Kako da objasnim ljudima da ovo nisam ja, već samo priprema za mene?
Moj najbolji drug je digao ruke od mene, i kazao mi da nisam sposoban pratiti i biti ni uz jednu ženu . Kaže,da se ne bi mogao nositi s time,tj. sa njome.
Ne razumijem ga,zašto mi baš to kaže.Uvijek je bio surovo grub u savjetima. Kaže nijedna ne želi slušati priče o tvojim lijekovima, bolnici, bolesti, šta trebam jesti uz ovo stanje, ono stanje, kako trenirati zbog svega?
Ali to je moja stvarnost, on kaže da muzikom bježim od stvarnosti i da je svaka muzika bijeg. Volim bježanje, cio život ću da bježim. U knjige,u muziku,u samoću, u beposlicu. Danas najviše bježim u rad.
Kaže mi da sam isključiv u svemu. što nije tačno. Isključiv sam u svojoj neisključivosti.
Žustra rasprave, i napolju kod parkinga, i na kraju stisak ruke i zagrljaj.Šta drugo?

30.01.2017.

Opis sebe 1dio

I konačno da malo opišem sebe, iako je tačno da djela najviše govore o
čovjeku pa tako i moji zapisi najviše bi mogli da opišu mene .
Ja zapravo vrlo optimističan i volim jednostavnosti. U zadnje vrijeme
uživam u večernjim šetnjama,.. zastanem i slušam tišinu ,slušam zimu,
zamišljam neke ljude pored sebe, lutam nikuda, bez cilja i samo da
ostavim tragove.

Moj život ispunjavaju male stvari, i nije razlog mojoj razdraganosti to što
pijem citram koji povećava nivo sarotina. Već je to naprosto tako
bilo oduvijek.
Za neke ljude neprimjetno tišina ,al u većini iskustava sam našao pouke,u
neiskustvu leži neprocjenjivo znanje koje treba doznati , i nekako,
opet tragam za smislom i svaki dan se budim sa pitanjem: zašto sam se
rodio na ovom svijetu?
Moj odgovor je isti svaki dan.
Rodio sam se da živim ljubav! U svemu da vidim dobro , jednostavno da živim
ljubav u svakom pogledu. I živim za trenutak .

27.01.2017.

Uobičajno veče

Naježio sam se, pitam se je li to od Vivaldijeve muzike ili od zime, a
možda je oboje. Malo sam zbunjen i zatečen svojim životom, kao da me
uhvatio na krivoj nozi ili nešto slično, ne snalazim se ,zasad, iako mi
ljudi sa strane kažu da mi dobro ide. Izgleda čovjeku tj. meni
počinju da se gase neka svjetla u glavi ili ne vidim očigledne stvari
koje se zbivaju.Šta je racijnolano, kako da srcem odlučim kad moram mozak
pitati svaki put. Svira klasika, stari dobri Vivaldi mi bistri um, al
bezuspješno ,potrebno je nešto veće, možda neko tiho proljeće. Kad
će proći ovaj očaj ,gdje nestane moja tiha radost , zašto sa
zalaskom sunca, izblijedim duhovno?

23.01.2017.

Kad bi

Kad bi ti poslao dugu
i bisera vreću
da li bi blistala?

Kad bi uspio izreći riječ
koja mijenja svijet
da li bi je razumila?

Kad bi ti dao srce
i tijelo koje drhti
da li bi osjetila toplotu?

Kad bi umio da snijem
vječno proljeće
da li bi se pojavila?

Kad bi bio od ljubavi blag
i sijao samo sjetu
da li bi bila rosa?

Dali bi pristala da ,
živiš za tren,
živiš za srce,
živiš za kišu,
za toplinu
našeg odsjaja.

22.01.2017.

Tu sam

Meni tako slatko sve izmiče
ali mi još slađe biva
kad se srcu ona dopadne
što svoju ljubav skriva.

Od kapi bistro oko
zapalo mi trnje
gledam negdje visoko
tražim ljepše inje.
Bez ikakve želje
za ičim na svijetu
um mi pahulje veje
ljubavi željne u letu.

07.11.2016.

Dobra večer

Sve miriše na zaborav nedoživljenoga i na sjećanje bezvrijednog. Opet mi se trči u snove i nove ljude. Ponovo bi isto zaželio a to je ništa, osim trenutka spoznaje koja ovisi o meni i dolazi iz mene. Spoznati sebe kakvog ne poznajem i otkriti sebe ispod prašine misli, otkriti sebe novog. Znam da malo pišem ali ja čekam nešto da korisno dođe od mene. Kakva je to smisao da " odradiš ". Tu nema tvog uživanja i patnje a kogo misliš da će iz toga cvjetati tuđe lale i maslačci. Pišem kad me breme neke dobre tuge uhvati ili čudne neuvatljive radosti i odnosi daleko. Od sebe ne možemo ništa sakriti pa ni ovaj život. Možemo se praviti da nas nije briga al će nas takav život tušiti i teret će svakim danom biti veći dok konačno to breme sa sebe ne bacimo, kažemo sebi u lice da treba nekamo krenuti, zbog nekoga, u sreću ili tugu ,zbog sebe , zbog života. I krećem tako i idem s time i ne nalazim potrebu da pišem, ne nalazi onaj vjetar koji me tjera da tražim papir i olovku , nema one bure koja će me probuditi iz sna i pozvati noć da bude svjedok. Nema talasa koji će me baciti u more mašte,tuge , vječene potrage za ljepšim i spoznajom o sreći i samoći o pronalasku i preispitivanju života. Toga nema, jer sam zadovoljan svime ukupnim.

28.09.2016.

Malo o hrabrosti

Sjetno razmišljajući o životu i svemu, svatih naizad to nije toliko važno uvijek razmišljati , biti stalno na oprezu i donositi razmumne odluke. Treba nekada poslušati tihu tišinu koja odzvanja u nama. Hrabrost nema vremena za odluke i proračune. Hrabrost iziskuje najbolje od čovjeka u najbržem trenutku.

30.08.2016.

"PROMOCIJA PRAVIH VRIJEDNOSTI " - m:bloger

Sada mi je dvadest šest .Sve više cijenim trenutke iskrenog smijeha ,
tišinu koraka noći , bol i neizvjesnost.
Sve više se radujem svemu što me čeka. Još uvijek iznova otpočinjem.
Još uvijek uživam u pogreškama koje tako blijede i ponekom zabludom koja spoznajom isčezava.

Žene su mi sve ljepše. Ne umijem da odlučim kojoj da posvetim cijelu
pažnju, kojoj da dam ovo malo radosti što imam, kojoj da odam sve tajne
i snove, kojoj ,a da se ne štedim.

Djeca na ulici su sve sretnija. Psi su poslušniji i sve me bolje slušaju kad im pričam kako ćemo ploviti morem. Zalutam u neku novu ulicu i ne znam otkud sam dospio tu .

Volim kad radim nešto bez nekog povoda. Bez toga da budem nagrađen bilo čim.

Uljuljaknost nije dobra. Ostati budan , treba što više dana.

Slutim da se bliže bitne odluke. Jastuk je pun snova. Jorgan je topao , čuva me od hladne svetosti.
Svaki dan pomislim na one što volim i one koje sam volio. Mnoge je život odnio.
Borim se da sačuvam one koje imam i da nađem još druge koji kao i ja sanjaju da vlada poštenje, smijeh i razumijevanje.



"Ovaj tekst ulazi u izbor najboljih blogova u BiH na takmičenju m:bloger kompanije m:tel"

25.08.2016.

25.08.2016

Iz moje samoće bije život i radost prema životu.
Tiha čežnja za neotkrivenim blagima koja tražim po sebi.
Pisanjem ih tako lijepo otkrivam. Te dubine misli koje su mi
u prvi mah bile nepoznate a sad tako drage.Liče na ponos sobom,
ljubav prema svima, kao neočekivani susret.
I pomalo sam uzbuđen sa tim trenutcima u kojima se družim sa
samoćom. Ali nisam usamljenjak, iz mojih druženja bije dječačka energija
i hrabrost prema životu i svijetu.

Zato ne mogu bez ijednog i drugog. Oni su moja hrana i piće, moja pustinja i oaza.

Samoća može da podstakne na kreativnost i modrost.
A druženje na živost i smijeh.
Druženjem postajem opet dijete.


23.08.2016.

23.08

I sjena od života može da hoda, smije se i blista.
Ali ona nema svoje slobode već je samo pratilac istisnkog života.
I nema ničeg značajnog, što bi malo promrdalo moj život.
Nema ni iskrene ljubavi, pa ni iskrene mržnje, sve je nekako lažno, odnosi ,razgovori, prijateljstva.
Jer od iskrenog se živi , od laži se uči.

22.08.2016.

prije skoro godinu dana...

Nepredvidivu pamet sam našao pored cirkusa u kutiji punoj magičnih štapića i zečeva. Tu sam upoznao prvi put sebe kao dijete. Oprostio sebi što nisam savršen. Prihvatio svoje korake , što ne znaju kuda idu al vole da bježe od betona. Sjeme puno bilja i voća ispadalo mi iz džepova . Iza mene dizala se prađuma cvijeća i trava. Sa mnom u korak išao vjerni pas Sančo Pansa. Pod rukom stara knjiga o ribolovu. U nepredvidiv dan išao sami stigao u iskustva i saznanja da je život smješan.

04.07.2016.

Stihovi moga života

Nosim san u očima,
lipa mi u kosi miriše.

Vjetar se iza vuče
i podsjeća na jesenju tišinu
kao mir u glavi
kao vječna zaljubljenost.

Bezbrižno zuji i fijuka
nečujno prolazi i juri
kao ovaj život
i šapće mi korakom
nemirnog dječaka,
da se ne zaustavljam
u smijehu i radosti
sanjivih očiju
sa lipom u kosi.


17.06.2016.

PASUSI MOGA ŽIVOTA #2

Kad čitam dobru knjigu ja cijelim bićem ulazim u priču. U taj novi, neotkriveni svijet i u njemu živim sa ovim našim svijetom. Knjiga ulazi u moj život kao novi vidik, nova ideja.

Pronaći pravu osobu je presudan momenat u životu. Dvoje ljudi treba da upotpunjuju jedno drugo. Da izvlače iz svakog po na osob dobre stvari a loše da ne raspiruju. I u toj divnoj hemiji ljudi, možemo vidjeti kako dvoje ljudi rastu i razvijaju se u bića vrelina.Ako nije tako, ona će postati bića mana, bez obzira šta su prije bili.

Najveća mudrost je biti djetinjast. Živjeti poeziju je povratak djetinjstvu. U doba kad sam svakog ponedeljka pred učiteljicom recitovao.

Pozdrav svima!


Stariji postovi

<< 06/2017 >>
nedponutosricetpetsub
010203
04050607080910
11121314151617
18192021222324
252627282930

My mail: essaysandquips@gmail.com
O meni
Saznajte sve moje tajne,strahove,uspjehe,padove i još ponešto. Zađite u najmračnije dijelove moga uma i najsvjetlije tačke moje komične intime!




The best of Doskičice - 2013 godine

Klikni da saznaš spoznaju


Klikni da saznaš o netaknutim temama

Kad porastem biću...


The best of Doskičice - 2014 godine

Pogledi na svijet..


Ionako sve može bez tebe..


o napretku ..


Kad sam bio pjesnik..

10 Životnih postulata za život "do jaja" , neobičnog pjesika i filozofa koji ispisuje ove redke sa velikim bolom i zabrinutošću za planetu i čovječanstvo.


#1 Bolje biti mrav nego dinosaurus.

#2 Bolje biti sova nego roda.

3# Bolje biti fabrika nego drvo.

4# Bolje biti zvučnik nego monitor.

5# Bolje biti malo dobar nego puno dobar jer ako si malo dobar onda si i malo loš. Ako si puno dobar onda si i puno loš. Razmislite o tome i ako nam se neuroni poklope nasmiješite se.

6# Bolje biti burek nego hamburger.

7# Bolje biti pijetao nego kokoš.

8# Bolje biti biciklo nego auto.

9# Bolje biti vuk samotnjak nego vuk iz zološkog.

10# Bolje biti lopta nego mreža.













BROJAČ POSJETA
38601