05.06.2016.

PASUSI MOGA ŽIVOTA

Razmišljam kako bi bilo dobro biti ponovo zaljubljen. Mislim da je to najpametnija stvar koju čovijek može da uradi.
Padne mi na um i koja rečenica pa je zapisem :

Lako je znati sve o nečemu ali je vrlo važno znati ništa o niočemu.

Biti vječno dijete rasterećen od suda. Dijete nikome ne sudi.

Imam jednu filozofiju kad nesto počinjem .Bilo šta. Trudim se da što više griješim.U tome što radim.To zna biti irititajuće po ljude oko vas ali ja to ne radim baš posve namjerno nego jednostavno opušteno krećem u priču. Pravim more grešaka i propusta. Ali greške ne ponavaljam, iz njih učim. Griješti je slatko jer znas da tome predhodi znanje i iskustvo.

Ako je čovijek pile, onda je život ljuska.-Serbez

Bijelo dugme sviralo na Tušnju ali nisu pjevali moje omiljene pjesme iz doba Bebeka, i to 'Pristao sam bicu sve sto hoces, sve ce to milja moja prekriti ruzmarin ... Al bilo je ok.

15.05.2016.

O sreco, moga vjetra

O srećo, moga vjetra
Suzo moje kiše
Osmjehu moje duše

Ti si riječ ,moje misli
Ti si pjesma moga srca

Moje oko što se bistri
Sve moje za tebe
kuca i lupa

proljeću moje jeseni
ljetu moje zime
moru moga potoka
sjaju moga neba
oblaku moje mašte

O sreco, moga vjetra
Suzo moje kiše
Osmjehu moje duše
Sve si mi ti.

03.04.2016.

Proljeće

Koliku nosim sreću
kad u dan gledam zdrav
kad u zoru se budem snen
kad u noć zurim zanesen,
kolika li je moja sreća
što mogu bezbrižno da lutam,
Kolika li je sreća
biti opet dijete.
Čisto i neiskavareno od okoline.

Kolika li je sreća
odbaciti od sebe
sve maske i okove,
izaći jači iz bitke
i biti ono što jesi
cijelim svojim bićem.

Kolika li je sreća
gledat svoj duh
kako skače i radovati se
i diviti svakom
njegovom pokretu.

Sada znam kolika
je moja sreća.
Tolika da je ne bi mijenjao
ni za jednu na svijetu
tolika da je moje oko
nikad neće obuhvatiti ,
oo lijepi dani
grlim vas uzavrelo i vedro.

Tolika je moja sreća
da se radujem
disanju zraka,
ispijanju vode
plavetnilu neba
mirisu vjetra
mirnoći mjeseca
i svemu šta mi
život pošalje.

30.03.2016.

Lov na fazane

Nakon radnog vremena, pri povratku kući naletio sam na fazana. Zamalo ga autom nisam pregazio. Odmah sam se presvukao i krenuo u lov. Poveo sam svog psića Pujdu, koji nije bio zadovoljan time.

Gunđao je i spominjao hitlera. Kiša je padala a mi smo se povlačili po okolnim njivama, po žbunju , ali fazana nije bilo ni na vidiku. Pujdo je bio sve više ljut jer je strašno pokisao.Tražio je kost I citirao Tolstoja dok smo išli putem.

Naizad smo ugledali fazana. Imao sam mrežicu kojom se lovi riba i počeo sam da ga gonim .Pujdo je zalajao i potrčao ali je ubrzo sjetio da mu počinje serija na televiziji i krenuo nazad.

Bio sam oči u oči sa fazanom.Gledali smo jedan drugog kao u dvoboju kaoboja.Zatim je fazan počeo da pleše balet.Bio je maestralan. Tako elegantan i dubok. Poslije odigrane tačke dao sam mu aplauz i par zrna žita. Zagrlili smo se i obojca krenuli svojim putem.

Kad sam došao kući ,vidio sam da Pujdo ima u zubima jednog fazana. Slasno ga je jeo uzvikivajući parolu Bratstva – Jedinstva. Pujdo nikad nije volio balet.

21.03.2016.

Dugo je ležala u kategoriji "neobljavljenim"

Dovoljan je jedan dan
dovoljan je tren,
da se sve okrene,
da ti život podari sve,

Dovoljan je uzdah
samo jedan značajan pogled,
da se otope sve tuge u tebi,
da tuđe oči postanu tvoje

Dovoljna je riječ
Dovoljan je samo
jedan mali osmjeh,
trenutak ushićenja

Zbog tog trena
vrijedi živjeti i čekati.

I kroz sve što prolaziš
i šta god te snađe
prihvati sa osmjehom
koji mijenja svijet
i koji je nekome
dovoljan.

11.03.2016.

Često pričam sam sa sobom

Često pričam sam sa sobom .Ali se ne slažem u svemu što mislim. Zaista često imam oprečne stavove u odnosu na moje mišljenje. Mislim da je to znak zdrave komunikacije . Dopuštam sebi da mislim šta hoću .U tom smislu sam vrlo tolerantan jer šta ti vrijedi novi auto ako imaš pokvaren karakter. Moj život prolazi u protivriječnosti. Nije mi jasno što sam rođen i čemu služim ali mi se čini teškim da život smatram besmislenim.
Ono između što sam , što bi trebao i što želim da sam, se ne slažu. U rijetkim trenutcima kad se slažu , ja sam na spavanju. Pa mi baš i ne koristi svrsi.
Jednom mi se dogodilo da sam imao svoj život u šaci , mogao sam da ga otkupim za sitne pare ali nisam uspio.U tom trenutku počinjala je liga prvaka u nogometu i sve je isčezlo s prvim zviždukom sudije. Ali se još uvijek nadam da će mi se pružiti još jedna prilika da uzmem sve pod svoje i da živim punim plućima kako istinski želim. Ovdje ne govorim o stvarima tipa fakulteta, odnosa među ljudima ,posla ili smijelosti da kažem sve što želim pred bilo kim , već o tome kako postići neposrednu iskrenost koju sam imao kao dijete. To nekad zaboravim ili me okruženje prisili da to, ali ga se odreći ne mogu. I znam da je prestalo djetinstvo kad sam postao svjestan prolaznosti ali to ne znači da ne treba odrastati dijete koje je u meni. Ono se samovaspitava čitav život. I meni je zadovoljstvo da to radim.Da tiho pričam sam sa sobom.

29.02.2016.

Sve može drugačije

U svijetu koji najviše i iznad svega odaje priznjanje ocjeni svega i takmičenju u svemu, obećao sam sebi još davno da mi novac ili bilo šta materijalno neće biti isključivi fokus.

Ni bilo kakvo priznjanje institucije me neće učiniti čovjekom ako sam ne otklonim svoje nedostatke. Niti će ni jedno takmičenje me učiniti oholim u pobijedi, ni razočaranim u porazu.

Bitno mi je da radim stvari zbog sebe. A ako ikad htjednem pogaziti svoje riječi i dograbim se vrhova , to ću učiniti isključivo samo kako bi pokazao da se sve može drugačije, skromnije.

24.02.2016.

Šta se dešava

Mogao bi malo pričati o tome šta se dešava kod mene.
Ne volim to što ne pišem često kao nekad . Ali život se ne sastoji samo od
riječi i snova već i od hljeba, struje, karte za kino, pokušaja,
greški i iskustava. Život čine nesavršenosti odnosa, ustajanja u cik zore, vožnja autom. I sve je dobro , i sve umara ,da ti ne ostavlja na kraju dana nešto da kažeš, osim da je život lijep. I patnja je lijepa.
Suze su biseri isto vrijedne kao blago dobrote i blistavi osmijeh.

Vidio sam je, neki dan , nešto je zaigrlo. Jezik se svezao. Pogledali
smo se kao da nikad poznavali nismo. Vukla je torbu,punu snova i
patnji. Sad studira u mom gradu.Život je nije mazio. Ja bi rado to učinio umjesto njega.

I dogodio mi se ovaj neobični život.Desila mi se ova čudana glava. Ne mogu
sve stići što bi htio. Ne mogu sve što hoću, ne zbog sebe ,već zbog drugih. Vrijeme je malo da mislim i na sebe. I uporno ponavljam greške brinući o tuđem mišljenju. Jednom ću ga pobijediti ,uvjeren sam u to. Desio sam se
sam sebi, sa čvrstom željom da slavim ljubav.
S kim da budem ako me napusti samoća.

14.02.2016.

čitanje-pisanje

Čitanje oplemenjuje ali pisanje je znak da još uvijek goriš od života, od želje za novim. I jedan upečatljiv znak da si spreman preispitati se i mijenjati na bolje.

28.01.2016.

Sitni stihovi u toku radnog vremena

MOGU SA BILO KOJOM BITI
AL TEBE CE SRCE UVIJEK SNITI
SREĆA JE U DALJINI
TEBE CE SJETNE OČI VJEČNO DOZIVATI
Od kako se živi
Sve se svemu bliži
A razdaljine sve veće
Sunce nas sve bilježi.

22.01.2016.

Zapisi

Ne dajte se pred najezdom hordi prosječnih i nemarnih prema ljudskom.
Pred huliganima koji cijepaju zastavu ljubavi.
Koji ruše hram prijateljstva.
Svojim malim primjerom pokažite da može i drugačije.
Recite da mislite o tome da nikog ni najmanje ne povrijedite.

Neodvojivi dio besmislice
kao smisao leži na uzbrdici
teškog puta u besmisao
kotrljaju se noge
pada se u nebo
i diže iz zemlje
šuti se i priča kad mora.

Nekad su putevi vodili do
sada vode od ,
beskraj je konačan
svemir je ograničen.

Šutim i gledam u prah
koji je nepregledan
u mrvu hljeba
koja je ogromana
i pravi razliku
među ljudima.
Toliku,da se ne vidi.

21.01.2016.

myy notesss

Ako se ne bojiš smrti, ne bojiš se ni života. Ako se bojiš trna nikad ružu nećeš mirisati, prolivena krv se pamti kao i ljubav. Moram biti malo tužan,da bi mogao biti malo sretan. Kad bi imao strpeljnja i volje da pišem dok šetam bio bih dobar pisac. Svud je snježna toplina, pogled mi je bjelina, pomislim na dana koji se tope vrati se na tren ,mili živote.

10.01.2016.

Davno napisano

Živi do kraja. bez ustručavanja pred prilikom i snom. Budi otovoren za sve pozitivno i bježi od svega što vuče nazad. Djeluj neustrašivo al se ne opiri strahu. Pokazuj ljubav svima uokolo umjereno, i na mržnju odgovori ljubavlju.Na galamu uvijek sabranašcu. Na tišinu, dodirom. Na ljepotu, pogledom. Na zavist, dobrotom duha. Na materijalno razbacivanje odgovori djecijom skromnošcu. Odi na kafu sa nekim, umjesto što kupuješ nešto što ti ne treba. Ljudi nam trebaju , jer smo svi od istog kalema. I kad kreneš, nemoj stati.

01.01.2016.

Zamisli nesreće da ti se sve želje ispune

Zamisli nesreće da ti se sve želje ispune. Za čim bi čovjek čeznuo. Zato najradije ništa ne želim sem zdravlja i pozitivnih ljudi ,a šta mi više treba. Zapravo moja istinska želja je svake godine ista a sadržava u sebi sve što je svakome potrebno .

 Samo jedna želja a to je da budem bolji čovjek. To nije dovoljno samo izgovoriti i poželjeti ,to je želja koja traži trud, rad i volju cijelih 365 dana. Ta želja se ispunjava proporcionalno tvom zalaganju za nju. Svi bi  htjeli želje koje se same dogode.
 

Znam da je većinu stvari sam sebi kreiram. I da sam jedino ja odgovoran za svoj život. Na kraju najvažnija stvar sreće  je da možeš u svakom trenutku uraditi ono što želiš i što ti je volja bez obzira šta to bilo. Da ne zazireš od toga zbog nečijeg komentara i pogleda.

Treba raditi na željama kao i na ciljevima, postaviti ih visoko , iznad  običnog prosjeka , ne gledati puno šta drugi na to kažu. Postaviti ljestvicu izuzetno visoko a ne zaboraviti koliko si zapravo mali.



Sretna nova, dragi čitaoci .

20.12.2015.

Promjena

Imam knjižicu u koju zapisujem sve što mi tako dođe i hrpu papira zaključanu  u latici o snovima i planovima . Promijenio sam se a da to nisam ni primjetio.Postepeno. Kada sam čitao zapise postova od  prije godinu,dvije uvidio sam to. To mi je neizmjerno drago ali onome ko prvo mijenja sebe pa onda svijet nikad nije dosta promjena .

Uložiti ću život u nadogradnju sebe jer je promjena -svetinja uma i svjetlo u čovjeku koji vodi kroz lavirinte tame.

Ljudi su mi priređivali razne pakosti a neizmjerno volim i ponosan sam što na pakost nisam odgovorio pakošću , i tako sebi dokazao da ona nikad u meni stanovati neće.
Odgovorio sam tišinom i naivnim pogledom, puštao sam ih da što više tonu . Naizad, za neko vrijeme sve dođe na svoje mjesto .


...pocijepajući prošlost
siromašnu i bez dara
ulivam snagu u
nove vidike i daljine

..rušeći bedeme
davnih misli dajem
svježim da procvatu.

22.11.2015.

bezbrižno snježno jutro

Budim se s mislima na djetinstvo, sa nekih petnest godina i sjećam se svega kao da je pred mnom . Godine prolaze ,snijeg još isti kao i nekad.

Puno propuštenih prilika, puno snova , ali sve mi to divno stoji i podnosim to sa neobičnom radošću .
Hrabrost  nisam imao, ali to je prošlost i neki glas govori , dobro ,pa sad to znaš. Spoznaja je ljepša  od cilja,  od uspjeha. Čini ti se kao da si dosegao ono što si spoznao.

Nisam imao uvijek  viziju života i ne žalim, često se pitam imam li je sada.. Znate,iako je to nezreli dio moga života a i ovaj sad nije nešto zreo ali ja priznajem da sam griješio i zahvalan sam sebi na svakoj grešci. Jer samo tada rasteš .Kad uočiš,priznaš i budeš zadovoljan s tim što se tako desilo . Ne žaliti za davnim danima .Nego ih slaviti .Biti sretan što si živio u zabludi svih tih godina.Što si mislio da će sve doći samo po sebi,po inerciji. 

Snježno je jutro. Razmišljam o mlađim danima. O tome ,kako čovjek uvijek manje zna nego što bi trebao. Ali kad bi griješili kad ne bi bilo mladosti ? Kad bi nešto naučili kad ne bi bili ne zreli i bezbrižni . Ja sam ovdje i sada. I pišem riječi koje naviru  :

                    
                                Kad bi riječi
                                mogle da plove
                                svoje bi more
                                pronašle ove moje
                                u plavetnilu oka
                                njenog,koje sija
                                bistri mi pamet
                                oštri mi um kao sablju,
                                u plavetnilu njenog neba
                                svoje bi more
                                pronašle ove moje.

                                Kad bi riječi
                                mogle da plove
                                kao talas koji žuri
                                da se vrati obali ,
                                pijesak sam
                                sve mi izmiče
                                dani i riječi
                                noći i njene
                                 oči.


                               

15.11.2015.

iskustva...život nije ništa ozbiljno..

Iskustva ove godine bila su najbolnija do sada . Što bolnija su bila ,to ih više cijenim , jer su me naučila cjeloživotnoj  lekciji o ljudskosti, praštanju , ljubavi i smislu življenja.

Bolest te nauči da si prolazan, i da treba da živiš za trenutak. Uradiš i kažeš sve što ti je na srcu bez da čekaš nekakve momente,prilike.U tome je čarolija života.


Ako vide da mogu,ljudi će te gaziti bez prestanka. Neki funkcionišu na taj način da se samo vatrom može odgovoriti na vatru. Galamom na galamu. Voda je nekad beskorisna na ljude koji su užareni.Njih svaki vjetar uzbuđuje.

Moje iskustvo  dokolice i besposlenosti koja je išla daleko da sam satima znao gledati u sumrak. Divan je to period bio, ne ponovilo se više.

I dočekaš normalan posao.

Shvatiš da ti treba neko s kim ćeš moći da se smiješ bez razloga. S kim ćeš radit gluposti i budalaštine jer život nije ništa ozbiljno.

Ne volim sumiranja pred kraj godine, novogodišnje želje i da se pravimo da nam sve super ide.
Ne volim to što treba da glumimo bezgrešnike u svemu . U poslu, u društvu. Ljudi se  trude da ispadnu što savršeniji a to je najgore u cijeloj priči. To ih drži u zabludi.
 Mnogo više sam naučio iz grešaka nego iz pobijeda.Pobjeda me uvijek zavarala.
 
Volim kad radim nešto bez nekog povoda,osim ličnog. Bez toga da budem nagrađen bilo čim.

Uljuljaknost nije dobra. Ostani budan , treba što više dana.

I ništa vam ne vrijedi od moje spoznaje. Vrijedi vam samo ono što vi znate i što prođete. I sva ta iskustva sve je to malo ,vrlo malo, ali je moje pa je i veliko.

06.11.2015.

jedan stari post

doskočica #72 Moja hladnoća zna da ugrije. Moja vatra zna da skameni. Moja suza zna da nasmije. Moj smijeh zna da rasplače. 18/02/2014 17:14

30.10.2015.

od prije godinu..

bilješke iz bilježnice :

"Neki odustanu od toga da budu veliki  da se ne bi zamjerili sa malima."

"Nikad se ne treba osvrati za ljudima koji tvrde da si budala,pametan,prosječan, ovo ,ono.
Treba se osvrati za plemenitim idejama. I onima koji ih saopštavaju."

"Ne treba vjerovati ni jednom vremenu u kojem nismo fizički prisutni.
Prošlost čine pogodci i pogreške.
Budućnosti čine pogodci i pogreške.
Važno je da sada pokušavamo."

"Usamljenost je paravan za moju sreću. Oni koji izbjegavaju povremenu samoću , duboko nisi zadovoljni samim sobom, tražeći nekoga ko će im reći da su posebni.Ako se osame misle ili su  svjesni  da nisu posebni i  to ih ubija. "

"Postoje ljudi jaki na riječima i postoje ljudi jači od riječi. Mene zanimaju  ovi drugi. Rijetki. "


poeziranje: Molim..

Ne znam ništa o životu 
i plaši me to,
samo bi htio da
molim nebesa
da sačuvaju za mene
dovoljno, dobrih, neuobraženih 
žena,
bez njih će svijet 
biti taman,hladan i besmislen

molim nebesa
da sačuvaju za mene
onih dobrih žena  što liježu rano 
da bi uradile nešto za svoje bližnje

onih koje se trude da 
nikog ne uvrijede

molim nebesa
da sačuvaju za mene 
što veći broj takvih 
da bi i mene zapala jedna

sve ih je manje,
život ih nagriza ,
da okrenu na drugu stranu,
 
tjera ih nešto da
pogriješe gorko

ja se plašim za njih 

za one dobre
što peru sudove poslije svih
što žure negdje 
što šiju bratovo odijelo
one što sjede same na klupi
što gledaju zalazak sunca
što snivaju sunce i ljubav
što mlađoj sestri rade zadatke

za one dobre me je strah
za one što se smiju stidljivo
što idu zaneseno u život
krupnim očima hvatajući 
ptičiji let
one što putuju mislima
što čeznu za cvijećem
i dalekim vodama sna

i zato molim nebesa 
da sačuvaju za mene
jednu od toliko njih 
što vrijede čuvanja
i čekanja.

Jer možeš srušiti 
sve zvijezde i mjesec
al nemoj ih ubijediti
da nisu posebne.

Jer su inikat 
u svemiru 
u kojem mi ne vidimo 
da one svijetle
umjesto zvijezda.

28.10.2015.

Kad porastem i budem veliki

Kad porastem i budem veliki
kupiti ću ti šećernu vunu
i kartu za tobogan.

Kad porastem i budem veliki,
smijati ćemo se  na sred ulice
oči će ti reći da si slađa od vune.

Kad porastem i budem veliki
ispod krošnje ću te zaprositi
sa dvije višnje na tvom uhu
i niko neće moći
mom nemirnom duhu
da uskrati lude  noći
i tvoje od mora oči.

Kad konačno porastem
 i budem veliki
ostati ću još uvijek mali
sav od  sjete,
igre ,
 šećerne vune,
sav ,od tebe.

23.10.2015.

itd.....

Nisam od onih koji pišu o zvijezdama, cvijeću i leptirevima.


Sve mi to djeluje protivno mom razumu.
Ta težnja mnogih da dosegnu sreću i radost. A sreća nije odredište ,niti je osoba, niti je institucija. Ništa što je konačno. Ona nema svoj cilj niti je sama po sebi cilj.
Svoju tugu volim, kao i sjetu, kao i ushićenje kada pišem.

Samo ako možeš biti sretan kad nemaš,kad te ne ide .Samo tada možeš istinski uživati u tome kad ga imaš,kad te ide..


09.10.2015.

Biće ljubavi

Kad je ljubav?

Kad te neko bolesnog
pokriva u sred noći.

Kad ti neko
pošalje poruku
bez nekog razloga.

Kad te neko  dosadno
grli a ti kao odbijaš.

Kad te neko
odvede u prirodu.

Kad ti pokaže
gdje je  zalazak sunca.

Kad ti nacrta
od suza, osmjeh.
Rukom i riječju.

Kad te natjera da
se zamisliš
i gledaš u daljinu.

U daljini ste zajedno.

Kad te natjera da ga
voliš a i ne znaš zašto.


Taj neko je ljubav.

Njegovo cijelo  biće je ljubav,
njegovo postojanje,
miris na njegovom jastuku,
njegove mane su ljubav,
njegove oči
sijaju ljubavlju .

I zapamti ,samo onaj
koji može da voli cijeli svijet,
može da voli tebe

Cijelo njegovo biće
zove se ljubav.

05.10.2015.

O nama

Iza opna neba

isto nas sunce gleda

iz svemirske  stanice

ne vide se granice.


Ista nam krv

izmiješana

od zavisti, sujete

ljubomore i časti.


Iste nam ruke

prljave od uglja, blata , krvi

ista nam kičma

savijena od prošlosti.


Iste suze

naše mati liju

iste sijede

našim očevima niču.

 

Isti nam pradjedovi

iste naravi i taštine.

 

21.09.2015.

Svjesnosti moja

Svjesnosti  moja

tamnog zagrljaja

ispod kojeg stabala

zvoniš i  šutiš.

 

Kad ulicom hodiš

biraš li u prolaznicima

ko je bolji čovjek

kad se svjetla pogase.

 

Neumorna misli

što mi ne daš

da dišem i bježim

u novu samoću.

 

Sunce je ponovo

na vjetrovitom vidiku,

ne vidim ,sutra,

jučer, sam zaboravio.

 

Ponove sam oprostio

Svima sve,

Dobro i loše

prešućeno I izgovoreno

i rodio se ponovo

u novoj mudrijoj

svjesnosti.

 

14.09.2015.

kad je poezija

Može da se kaže mnogo
a da ništa ne čujem
i da se ne kaže ništa
pa da sreca blista
i da je jasan pogled.

Mogu da padaju kiše
a da ti sijaš,
mozes biti suncem okupan
i da budeš suza ovog svijeta


Kad je prava poezija?

Poezija je  kad treperim,
kad suza visi,
kad mi grlo drhti ,
i kad sam
u isto vrijeme
tužan i sretan.

Stanje neobicnog ushićenja
spremno da pobijedi
vrijeme i prostor.

Tad je poezija.


Noviji postovi | Stariji postovi

<< 06/2017 >>
nedponutosricetpetsub
010203
04050607080910
11121314151617
18192021222324
252627282930

My mail: essaysandquips@gmail.com
O meni
Saznajte sve moje tajne,strahove,uspjehe,padove i još ponešto. Zađite u najmračnije dijelove moga uma i najsvjetlije tačke moje komične intime!




The best of Doskičice - 2013 godine

Klikni da saznaš spoznaju


Klikni da saznaš o netaknutim temama

Kad porastem biću...


The best of Doskičice - 2014 godine

Pogledi na svijet..


Ionako sve može bez tebe..


o napretku ..


Kad sam bio pjesnik..

10 Životnih postulata za život "do jaja" , neobičnog pjesika i filozofa koji ispisuje ove redke sa velikim bolom i zabrinutošću za planetu i čovječanstvo.


#1 Bolje biti mrav nego dinosaurus.

#2 Bolje biti sova nego roda.

3# Bolje biti fabrika nego drvo.

4# Bolje biti zvučnik nego monitor.

5# Bolje biti malo dobar nego puno dobar jer ako si malo dobar onda si i malo loš. Ako si puno dobar onda si i puno loš. Razmislite o tome i ako nam se neuroni poklope nasmiješite se.

6# Bolje biti burek nego hamburger.

7# Bolje biti pijetao nego kokoš.

8# Bolje biti biciklo nego auto.

9# Bolje biti vuk samotnjak nego vuk iz zološkog.

10# Bolje biti lopta nego mreža.













BROJAČ POSJETA
37224